(Ne)savršenstvo

Savršenstvo. Mrzim tu riječ. Ne znam tko je smislio taj cijeli glupasti sustav savršenih stvari. Čemu? Zašto?

Sjećam se prvog puta kada sam dobila jedinicu. Matematika, četvrti razred. Nisam to ništa pohvatala na vrijeme. Dolazim kući, plačem.
Mama me pita što je. Kažem joj. Ona mi zapljesne. Kaže, curo moja, sad si tek učenica. Gledam i ne vjerujem. Možda mi tada nije bilo jasno, ali sada je. Nismo strojevi. Nismo umjetna inteligencija. Bića smo. Trebamo razgovor, radost, gorku kavu. Trebamo pokisnuti, ogrebati novi auto. Trebamo plakati cijeli dan i ostaviti prljavo suđe prljavim. Trebamo staviti šećer umjesto soli. Trebamo slučajno razbiti tanjur bez da netko viče na nas. U protivnom, kao što možemo vidjeti, neće biti dobro.
Moja me mama uvijek tijekom života pitala “Jesi li sretna?”
Ako jesi, odlično. Ako nisi, šišaj to.

Skitnice i dame

Ta čudesna bića

prepuna su strasti i oluje,

vječno su u potrazi,

traže nove struje.

Ranjive su, ali snažne,

Neprimijećene, ali važne.

Žene su to.

Unutar okvira

Ako te ikad stave unutar okvira,
nemoj tamo ostati lako.
Možda izvana sve izgleda divno,
ali zacijelo nije tako.

Tvoja bajka

Jednoga ćeš se dana zaljubiti. I dok s godinama budeš upoznavala to čudo od muškarca, sve ćeš više shvaćati da je to to.

Moj čvor

Slaba sam na ljudska srca.
Tu se lako dam vezati,
ruke će mi same za tobom sezati
dok te ne svežu,
u čvor.

Mali grad i žuti auto

Prednost malog grada i žutog auta je što su me u zadnje vrijeme prestajali zaustavljati policajci na cesti. Sada samo klimnu glavom ili mahnu i vjerojatno su od mene odustali i shvatili da nisam neka prevelika opasnost za druge, samo za sebe.

Potvrda o sreći

U vrtlogu covid potvrda, nešto se da i zaključiti. Kada čovjek malo bolje razmisli, nama se zapravo cijeli život vrti oko nekih potvrda.

Dobra godina

Dobra mi je bila godina. Vesela i radna. Promijenila sam 3 posla u godini dana.