Design a site like this with WordPress.com
Započnite

Zahvala nogama

Otkad znam za sebe, zahvaljujem svojim nogama.
Na čemu?
Na svemu.
Puno su toga prošle i prehodale. Ali najviše su od svega vozile bicikl. Svih ovih godina, od najmanjih nogu, poznata sam po vožnji biciklom.
Gdje god i kad god je trebalo negdje ići, bicikl je bio moje jedino i najbitnije prijevozno sredstvo.
Ljude koji voze automobile bili su mi samo nedostižni uzor. U mojoj obitelji auto je bio potreba, posebice kada živiš Bogu iza nogu, ali nikada nije došao na red. Barem ne dok smo bili djeca.

Nastavi čitati “Zahvala nogama”

Pjesma o unuci

Danas vam neću pisati. Podijelit ću s vama nešto. Naravno, ne bilo što. Pjesmu. Onu koja mi je nakon toliko godina, na sami djedov rođendan zagrijala srce, u žar ga pretvorila. Češki jezik ne znam. Ali znala sam, čim sam vidjela tu pjesmu, da je pjesma o meni.

Moj djed, Bohumil Krejči, zauzeo je veliki dio u mome srcu. On je zaslužan za svu moju ljubav prema školstvu, djeci, poeziji. Godinama sam se pitala je li ikada napisao pjesmu o meni. Ovih dana sam ju našla, sasvim slučajno i baš zato mojoj sreći nema kraja. Pjesma je prevedena brzinski, ali možete uhvatiti srž. Moj djed. Onaj koji je bio čudan i čudesan, napisao je pjesmu o malenoj meni. Hvala ti. ❤

Tebi


Tebi ,
što su ti potonule sve lađe,
Šaljem dašak vjetra sreće ,
nek’ se nađe.


Tebi,
što ti tijelo guta
suze teške,
i samo zbraja sve te silne greške.
Šaljem ti saznanje.
Ovo je samo prolazno stanje.
To što osjećaš sada splet je samo nekih
teških okolnosti.
Ovo je samo malo doza
monotonosti.


Ti, što gledaš svijet
kao da nema boja,
već ćeš sutra otkriti
kolika je uistinu radost tvoja.

Nastavi čitati “Tebi”