Danas vam neću pisati. Podijelit ću s vama nešto. Naravno, ne bilo što. Pjesmu. Onu koja mi je nakon toliko godina, na sami djedov rođendan zagrijala srce, u žar ga pretvorila. Češki jezik ne znam. Ali znala sam, čim sam vidjela tu pjesmu, da je pjesma o meni.
Moj djed, Bohumil Krejči, zauzeo je veliki dio u mome srcu. On je zaslužan za svu moju ljubav prema školstvu, djeci, poeziji. Godinama sam se pitala je li ikada napisao pjesmu o meni. Ovih dana sam ju našla, sasvim slučajno i baš zato mojoj sreći nema kraja. Pjesma je prevedena brzinski, ali možete uhvatiti srž. Moj djed. Onaj koji je bio čudan i čudesan, napisao je pjesmu o malenoj meni. Hvala ti. ❤
Pisancije 